Kada tvrtka ode u stečaj, posljedice se ne odnose samo na njezine vlasnike. Stečaj može imati ozbiljan utjecaj na vjerovnike koji čekaju naplatu svojih potraživanja, zaposlenike koji strahuju za svoja radna mjesta, poslovne partnere koji imaju važeće ugovore te direktore koji moraju ispuniti niz zakonskih obveza. U praksi je jedno od najčešćih pitanja koje poduzetnici postavljaju upravo: što kad firma ode u stečaj?
Hoću li naplatiti svoj dug? Što se događa s postojećim ugovorima? Moram li prijaviti svoje potraživanje? Postoji li mogućnost da stečaj uopće bude izbjegnut?
Odgovori na ta pitanja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja, ali pravila su jasno uređena Stečajnim zakonom, koji propisuje kada se stečaj otvara, kako se provodi te na koji se način namiruju vjerovnici.
Čitajte dalje da saznate:
Stečaj je sudski postupak koji se provodi nad trgovačkim društvom ili drugim subjektom kada više nije u mogućnosti uredno podmirivati svoje obveze.
Njegova svrha nije kažnjavanje poduzetnika, već pravedno i zakonom uređeno namirenje vjerovnika iz raspoložive imovine stečajnog dužnika.
Drugim riječima, kada tvrtka više nema dovoljno sredstava za redovno poslovanje i podmirenje dugova, zakon predviđa poseban postupak kojim se:
Važno je razumjeti da stečaj ne znači automatski prestanak postojanja društva isti dan kada se postupak otvori.
Naprotiv, stečaj može trajati mjesecima, a u složenijim slučajevima i nekoliko godina.
Za to vrijeme društvo prolazi kroz postupak pod nadzorom trgovačkog suda i stečajnog upravitelja.
U svakodnevnom govoru često se kaže da je neka tvrtka “u stečaju” čim kasni s plaćanjem računa.
Međutim, to nije isto.
Nelikvidnost znači da društvo trenutno nema dovoljno novčanih sredstava za podmirenje dospjelih obveza.
To može biti privremeno stanje koje se uspješno riješi naplatom vlastitih potraživanja ili financiranjem poslovanja.
Stečaj je formalni sudski postupak koji se pokreće kada postoje zakonom propisani stečajni razlozi.
Najčešće se radi o nesposobnosti za plaćanje ili o prezaduženosti.
Drugim riječima, nije svaka nelikvidna tvrtka automatski u stečaju.
Ali dugotrajna nelikvidnost vrlo često dovodi upravo do pokretanja stečajnog postupka.
Stečajni zakon propisuje situacije u kojima se može otvoriti stečajni postupak.
Najčešći razlog je nesposobnost za plaćanje.
Ona postoji kada društvo trajno nije u mogućnosti podmirivati svoje dospjele novčane obveze.
U praksi se to često očituje kroz:
Drugi razlog za otvaranje stečaja jest prezaduženost.
To znači da vrijednost obveza društva prelazi vrijednost njegove imovine, odnosno da društvo dugoročno više nije financijski održivo.
Kod trgovačkih društava posebno je važno da uprava pravodobno reagira kada nastupe okolnosti koje upućuju na mogućnost stečaja.
Nepravodobno postupanje može u određenim slučajevima dovesti i do odgovornosti članova uprave.
Mnogi smatraju da stečaj može pokrenuti samo vlasnik tvrtke.
To nije točno.
Stečajni postupak mogu pokrenuti različiti subjekti, ovisno o okolnostima slučaja.
Najčešće su to samo trgovačko društvo (dužnik), vjerovnik ili Financijska agencija (Fina) kada su ispunjeni zakonski uvjeti.
Vjerovnik može podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako dokaže postojanje svoje tražbine i postojanje stečajnog razloga.
U praksi se to često događa kada dug traje mjesecima, a svi pokušaji naplate ostanu bez uspjeha.
Fina također ima važnu ulogu.
Ako su ispunjeni zakonski uvjeti, primjerice kada su neizvršene osnove za plaćanje evidentirane tijekom zakonom propisanog razdoblja, Fina podnosi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nadležnom trgovačkom sudu.
Otvaranje stečajnog postupka predstavlja prekretnicu u poslovanju društva.
Od tog trenutka više nije moguće poslovati na isti način kao prije.
Prvi koraci nakon otvaranja stečaja obično su sljedeći:
Stečajni upravitelj preuzima važnu ulogu u vođenju postupka.
Njegova je zadaća zaštititi interese stečajne mase i vjerovnika te upravljati imovinom društva tijekom trajanja postupka.
U ovoj fazi započinje detaljna analiza poslovanja društva.
Provjeravaju se poslovne knjige, ugovori, nekretnine, pokretnine, potraživanja te obveze.
Na temelju tih podataka određuje se na koji će se način voditi daljnji tijek stečajnog postupka.
Za vjerovnike je brzina reakcije iznimno važna.
Otvaranje stečaja ne znači automatski da će njihov dug biti priznat.
Naprotiv, svaki vjerovnik mora poduzeti određene radnje kako bi zaštitio svoja prava.
Prvi korak koji vjerovnici mora poduzeti jest pažljivo proučiti rješenje o otvaranju stečaja.
U njemu se nalaze važni podaci o nadležnom sudu, stečajnom upravitelju, rokovima i načinu prijave tražbina.
Nakon toga slijedi priprema dokumentacije.
Vjerovnik bi trebao prikupiti sve isprave koje potvrđuju postojanje duga.
Primjerice:
Kvalitetna dokumentacija značajno povećava vjerojatnost da će tražbina biti priznata.
Jedan od najvažnijih koraka za svakog vjerovnika jest prijava tražbine.
Ako se tražbina ne prijavi u skladu sa zakonom i u propisanom roku, vjerovnik može izgubiti mogućnost sudjelovanja u raspodjeli stečajne mase.
Prijava tražbine mora sadržavati:
Važno je voditi računa o rokovima.
Stečajni postupak karakteriziraju strogo propisani rokovi, a njihovo propuštanje može imati ozbiljne posljedice.
U praksi upravo zakašnjela prijava predstavlja jednu od najčešćih pogrešaka vjerovnika.
Mnogi vjerovnici misle da će ih sud ili stečajni upravitelj automatski uključiti u postupak.
To nije slučaj.
Stečajni postupak temelji se na aktivnom sudjelovanju vjerovnika.
Ako vjerovnik ne prijavi svoju tražbinu, može ostati bez mogućnosti naplate čak i ako njegov dug objektivno postoji.
Zbog toga se preporučuje reagirati odmah nakon saznanja da je nad dužnikom otvoren stečaj.
Posebno je važno da poduzetnici redovito prate informacije o svojim poslovnim partnerima, osobito ako postoje dugotrajna kašnjenja s plaćanjem.
Pravodobna reakcija često predstavlja razliku između djelomične naplate i potpunog gubitka potraživanja.
Nakon isteka roka za prijavu tražbina započinje sljedeća važna faza stečajnog postupka.
Stečajni upravitelj pregledava sve pristigle prijave i uspoređuje ih s poslovnom dokumentacijom stečajnog dužnika.
Ako postoji spor oko određene tražbine, ona može biti osporena, nakon čega vjerovnik može biti upućen na odgovarajući sudski postupak radi dokazivanja svog prava.
S druge strane, priznate tražbine ulaze u daljnji postupak namirenja iz stečajne mase.
Upravo zbog toga pravilno sastavljena prijava i kvalitetna dokumentacija imaju iznimno važnu ulogu.
Što su dokazi potpuniji i jasniji, manja je vjerojatnost osporavanja tražbine i dodatnih sudskih sporova.
Jedno od prvih pitanja koje si svaki vjerovnik postavlja nakon saznanja da je njegov poslovni partner otišao u stečaj glasi: hoću li ikada naplatiti svoj dug?
Nažalost, odgovor nije jednoznačan.
Za razliku od redovne naplate potraživanja ili ovrhe, u stečajnom postupku vjerovnici se namiruju iz zajedničke stečajne mase. To znači da se raspoloživa imovina dužnika koristi za podmirenje svih prijavljenih vjerovnika prema pravilima propisanim Stečajnim zakonom.
Hoće li pojedini vjerovnik biti namiren i u kojem iznosu ovisi o više čimbenika, među kojima su:
U praksi nije rijetkost da obični vjerovnici uspiju naplatiti samo dio svojih potraživanja, a u pojedinim stečajevima ne dobiju ništa.
To je razlog zbog kojeg je pravovremena reakcija izuzetno važna. Što se prije poduzmu odgovarajući pravni koraci, veće su šanse za zaštitu interesa vjerovnika.
Na žalost, neće svi vjerovnici dobiti jednaki tretman.
Stečajni zakon propisuje različite kategorije vjerovnika, a njihov položaj određuje redoslijed namirenja.
U pojednostavljenom obliku razlikujemo:
Primjerice, banka koja ima upisanu hipoteku na poslovnoj zgradi društva često će imati znatno povoljniji položaj od dobavljača koji nema nikakvo sredstvo osiguranja.
Upravo zato nije dovoljno biti svjestan da tvrtka ima vrijednu imovinu.
Potrebno je analizirati i koja prava na toj imovini već postoje.
Kod većih potraživanja preporučuje se izrada pravne analize prije donošenja odluke o daljnjim koracima.
Stečaj posebno pogađa zaposlenike društva.
Mnogi tek nakon objave rješenja o otvaranju stečaja saznaju da njihov poslodavac više nije sposoban uredno poslovati.
Otvaranjem stečaja radni odnosi ne prestaju automatski.
Međutim, stečajni upravitelj može, ovisno o okolnostima postupka, donijeti odluke koje će utjecati na nastavak poslovanja i broj zaposlenih.
Zaposlenici često imaju pitanja kao što su:
“hoću li dobiti neisplaćene plaće?”
“što je s otpremninama?”
“tko isplaćuje zaostala primanja?”
“imam li pravo na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje?”
U određenim slučajevima radnici mogu ostvarivati zaštitu svojih potraživanja putem posebnih zakonskih mehanizama, dok se preostala potraživanja prijavljuju u stečajnom postupku.
S obzirom na važnost rokova i posebnih pravila, preporučujemo vam da što ranije zatražite pravni savjet.
Ako ste direktor ili član uprave društva nad kojim je otvoren stečaj, važno je znati da određene obveze ne prestaju samim otvaranjem postupka.
Naprotiv, uprava mora surađivati sa stečajnim upraviteljem i omogućiti uredno provođenje postupka.
To uključuje, između ostalog:
U određenim situacijama može se postaviti pitanje odgovornosti članova uprave, osobito ako postoji sumnja da nisu pravodobno poduzeli radnje koje zakon od njih zahtijeva.
Zbog toga je pravodobno pravno savjetovanje posebno važno za direktore trgovačkih društava koja se nalaze u financijskim poteškoćama.
Jedno od najčešćih pitanja poslovnih partnera odnosi se na postojeće ugovore.
Primjerice:
Otvaranjem stečaja ne prestaju automatski svi ugovori.
O tome hoće li pojedini ugovor ostati na snazi ovisi niz okolnosti, uključujući sadržaj ugovora i odredbe Stečajnog zakona.
Stečajni upravitelj može u određenim slučajevima odlučiti nastaviti izvršavanje ugovora ako je to u interesu stečajne mase.
S druge strane, određeni ugovori mogu prestati ili biti raskinuti u skladu sa zakonom.
Zbog toga nije preporučljivo donositi zaključke bez analize konkretnog ugovornog odnosa.
Ako je protiv društva već pokrenuta ovrha prije otvaranja stečaja, mnogi vjerovnici pretpostavljaju da će se naplata jednostavno nastaviti.
Međutim, stečaj značajno mijenja pravila.
Otvaranjem stečajnog postupka pojedinačne prisilne naplate u pravilu ustupaju mjesto kolektivnom namirenju svih vjerovnika kroz stečajni postupak.
To znači da vjerovnici više ne ostvaruju naplatu samostalno, nego sudjeluju u zajedničkom postupku.
Upravo zato morate znati razliku između ovršnog postupka i stečajnog postupka.
Radi se o dva potpuno različita pravna mehanizma koji imaju različita pravila i ciljeve.
Jedan od glavnih zadataka stečajnog upravitelja jest utvrditi svu imovinu stečajnog dužnika.
Stečajna masa može uključivati vrlo različitu imovinu, primjerice:
Ako je moguće, ta se imovina unovčava, odnosno prodaje, a ostvarena sredstva koriste se za namirenje vjerovnika.
Kod većih trgovačkih društava upravo prodaja imovine predstavlja najduži dio stečajnog postupka.
Ne postoji jedinstven odgovor.
Trajanje stečaja ovisi o vrijednosti imovine, broju vjerovnika, broju sporova, složenosti poslovanja te postojanju sudskih postupaka.
Jednostavniji stečajevi mogu završiti tijekom jedne godine.
S druge strane, složeni postupci koji uključuju vrijedne nekretnine, velik broj vjerovnika ili više sudskih sporova mogu trajati godinama.
Upravo zato vjerovnici trebaju biti spremni na činjenicu da stečaj često nije brz način naplate.
U određenim situacijama, da.
Ako društvo dovoljno rano prepozna financijske poteškoće, moguće je razmotriti različite načine restrukturiranja poslovanja.
Primjerice:
Naravno, uspješnost takvih mjera ovisi o konkretnim okolnostima.
Važno je naglasiti da odgađanje rješavanja problema gotovo uvijek pogoršava položaj društva.
Što se ranije poduzmu odgovarajuće mjere, veće su šanse za očuvanje poslovanja.
Stečajni postupci često podrazumijevaju značajna financijska sredstva i složena pravna pitanja.
Kod manjih potraživanja vjerovnici ponekad mogu samostalno prijaviti tražbinu.
Međutim, stručna pravna pomoć posebno je korisna u situacijama kada:
To znači da je nad društvom otvoren sudski stečajni postupak radi skupnog namirenja vjerovnika iz njegove imovine, u skladu sa Stečajnim zakonom.
Stečaj može predložiti samo društvo (dužnik), vjerovnik ili Fina kada su ispunjeni zakonski uvjeti za podnošenje prijedloga.
Potrebno je u propisanom roku prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku i priložiti dokumentaciju kojom dokazujete postojanje duga.
Ovisi o vrijednosti stečajne mase, vrsti vaše tražbine, broju vjerovnika i redoslijedu namirenja. Potpuna naplata nije zajamčena.
Radni odnosi ne prestaju automatski. Radnici imaju posebna prava propisana zakonom, a određena potraživanja mogu ostvarivati putem posebnih mehanizama zaštite.
Ne prestaju svi ugovori automatski. O tome hoće li se pojedini ugovor nastaviti ili raskinuti ovisi o Stečajnom zakonu i odluci stečajnog upravitelja.
Trajanje ovisi o složenosti predmeta. Jednostavniji stečajevi mogu završiti u roku od godinu dana, dok složeniji postupci često traju više godina.
U određenim slučajevima da. Pravodobno restrukturiranje poslovanja, predstečajni postupak ili dogovor s vjerovnicima mogu spriječiti otvaranje stečaja.
Stečaj poslovnog partnera ne znači nužno da ćete izgubiti svoje potraživanje.
Međutim, znači da morate reagirati brzo i u skladu sa zakonom.
Najvažniji koraci su sljedeći:
Bez obzira jeste li vjerovnik, zaposlenik, direktor ili poslovni partner društva koje je otišlo u stečaj, pravodobno razumijevanje vlastitih prava može imati značajan utjecaj na konačni ishod postupka.
Odvjetničko društvo Planinić i partneri d.o.o.
Speak with a lawyer about real estate, corporate, or M&A matters.
Contact us